Gnojenje i prihrana biljaka

Ako želiš zdrave biljke, bujan rast i dobar prinos, gnojenje je jedna od stvari koju ne možeš potpuno zanemariti. Ali postoji jedna važna stvar koju mnogi početnici nauče tek nakon nekoliko pogrešaka: više gnojiva ne znači automatski više i boljih biljaka.

Biljci su potrebna određena hranjiva u određenim količinama i odnosima. Ako ih nema dovoljno, rast usporava, listovi mogu mijenjati boju, cvjetanje i plodonošenje mogu biti slabiji. Ako ih ima previše, mogu nastati sasvim drugačiji problemi – od oštećenja korijena do pretjeranog rasta lisne mase i većeg opterećenja okoliša.

Zato je dobro razlikovati osnovno gnojenje od prihrane, znati šta zapravo znače oznake na pakovanju i naučiti prepoznati situacije kada biljci gnojivo zaista treba.

Šta je gnojenje, a šta prihrana?

Gnojenje je širi pojam i obuhvata dodavanje hranjiva tlu ili biljci kako bi se osigurali uslovi za normalan rast i razvoj. Može se obaviti prije sjetve ili sadnje, tokom pripreme zemljišta, ali i kasnije u toku vegetacije.

Prihrana je dodatno unošenje hranjiva tokom rasta biljke, kada se procijeni da su joj potrebna ili kada određena faza razvoja zahtijeva veću količinu pojedinih hranjiva.

U povrtnjaku se često kombinuju osnovno gnojenje i prihrana. Organska materija može poboljšati strukturu zemljišta, zadržavanje vode i aktivnost korisnih mikroorganizama, dok mineralna ili druga koncentriranija gnojiva omogućavaju preciznije dodavanje određenih hranjiva.

Važno je, međutim, da ne gnojiš po automatizmu. Ako je zemljište dobro opskrbljeno hranjivima, dodatno gnojivo možda uopće nije potrebno.

Koja hranjiva biljke najviše trebaju?

Biljkama je potrebno više različitih mineralnih hranjiva. Među najvažnijima su azot (N), fosfor (P) i kalij (K), odnosno tri hranjiva koja najčešće vidiš istaknuta na pakovanjima gnojiva.

Azot je posebno važan za razvoj listova i stabljika. Nedostatak može dovesti do slabijeg rasta i blijedih ili žućkastih listova.

Fosfor ima važnu ulogu u razvoju korijena i reproduktivnom razvoju biljke.

Kalij je povezan s brojnim procesima u biljci i važan je za kvalitetu i razvoj plodova, kao i sposobnost biljke da se nosi s različitim stresnim uslovima.

Osim njih, biljke trebaju i druga hranjiva, uključujući kalcij, magnezij i sumpor, kao i niz mikroelemenata poput željeza, bora, mangana, cinka i bakra. Potrebne količine nisu iste za svaku biljku niti u svakoj fazi njenog razvoja.

Zato nije dobro tražiti jedno univerzalno gnojivo koje će odgovarati svemu što raste u tvojoj bašti.

Šta znači NPK na gnojivu?

Kada pogledaš deklaraciju gnojiva, vrlo vjerovatno ćeš naići na oznaku poput NPK 10-10-10, 5-10-20 ili neku drugu kombinaciju brojeva.

NPK označava udio azota (N), fosfora (P) i kalija (K) u gnojivu.

Na primjer, gnojivo s oznakom 10-10-10 sadrži jednake deklarirane udjele ova tri glavna hranjiva, dok formulacija 5-10-20 ima znatno veći udio kalija u odnosu na azot.

To ne znači da je jedno automatski bolje od drugog. Pravi izbor zavisi od biljke, zemljišta i faze razvoja.

Za biljku koja prvenstveno razvija lisnu masu potrebe nisu iste kao za biljku koja je u fazi cvjetanja i stvaranja plodova. Zato je mnogo korisnije razumjeti potrebe biljke nego jednostavno kupiti gnojivo s najvećim brojevima na pakovanju.

Prvo nahrani zemljište

Jedan od najboljih pristupa gnojenju nije da stalno dodaješ koncentrirano gnojivo biljci, nego da dugoročno poboljšavaš zemljište.

Dobro razgrađena organska materija, poput kvalitetnog vrtnog komposta, može pomoći strukturi zemljišta, zadržavanju vlage i dostupnosti hranjiva. Kako se organska materija razgrađuje, dio hranjiva postaje dostupan biljkama, a istovremeno se podržava aktivnost organizama koji žive u zemljištu.

To je posebno važno ako godinama uzgajaš povrće na istom mjestu. Svakom berbom iz vrta odnosiš dio hranjiva, pa se njihova količina s vremenom može smanjivati.

Ali organska materija nije zamjena za svaku vrstu gnojiva. Kompost prvenstveno poboljšava zemljište i osigurava hranjiva u relativno manjim koncentracijama. Kod zahtjevnijih kultura ponekad je potrebna i dodatna prihrana.

Kada je biljkama potrebna prihrana?

Potrebe zavise od biljke.

Biljke koje rastu u zemljištu često imaju pristup većem rezervoaru hranjiva i ne trebaju redovnu prihranu ako je zemljište dobro pripremljeno. S druge strane, biljke u posudama imaju ograničenu količinu supstrata iz kojeg mogu crpiti hranjiva i zato su mnogo više zavisne od pravilne prihrane.

Posebnu pažnju treba obratiti na:

• povrće koje intenzivno raste i donosi plod;
• biljke u saksijama i posudama;
• mlade biljke koje su već razvile prve listove;
• biljke koje dugo i obilno cvjetaju;
• kulture koje pokazuju znakove mogućeg nedostatka hranjiva.

Kod biljaka u posudama hranjiva se mogu brže iscrpiti jer je količina supstrata ograničena. Zbog toga one tokom aktivnog rasta često trebaju redovnu prihranu, ali učestalost zavisi od vrste biljke i konkretnog proizvoda koji koristiš.

Prihrana u proljeće i tokom vegetacije

Početak aktivnog rasta najčešće je period kada biljke imaju povećane potrebe za hranjivima.

Kod povrća se osnovno gnojenje može obaviti prije sjetve ili sadnje, a kasnije se po potrebi dodaje prihrana. Nakon što se presadnice dobro ukorijene, neke kulture mogu imati koristi od dodatnog izvora azota za snažniji vegetativni rast. Kasnije, kada biljka prijeđe u cvjetanje i plodonošenje, odnos potrebnih hranjiva se mijenja.

Ne postoji jedan raspored koji odgovara paradajzu, salati, paprici, grahu i cvijeću. Zato uvijek treba uzeti u obzir konkretnu kulturu.

Kod povrća koje formira plodove, poput paradajza i paprike, tokom sezone može biti potrebna dodatna prihrana. Kod lisnatog povrća cilj je prije svega kvalitetan razvoj lisne mase, dok kod korjenastih kultura treba paziti da se ne pretjera s azotom. Previše azota može potaknuti bujan nadzemni rast nauštrb kvaliteta i razvoja dijelova biljke koje zapravo želiš ubrati.

Kako pravilno koristiti organska gnojiva?

Organska gnojiva mogu biti vrlo korisna u vrtu, ali riječ „organsko“ ne znači da ih možeš koristiti bez ograničenja.

Kompost je jedan od najpraktičnijih načina da organsku materiju vratiš u zemljište. Dobro razgrađen kompost može se koristiti za poboljšanje zemljišta i kao dio pripreme površine za sadnju.

Važno je koristiti zreo i dobro razgrađen materijal. Svježi organski materijali mogu imati drugačiji sastav i nisu uvijek pogodni za direktan kontakt s korijenom mladih biljaka.

Organska gnojiva obično djeluju sporije i imaju širi utjecaj na zemljište, dok su mineralna gnojiva koncentriranija i omogućavaju preciznije dodavanje određenih hranjiva.

Zato se u praksi često ne postavlja pitanje „organsko ili mineralno“, nego šta konkretnoj biljci i zemljištu u tom trenutku treba.

Prihrana tekućim gnojivom

Tekuća prihrana praktična je kada želiš brzo i ravnomjerno dodati hranjiva biljkama.

Gnojivo se razrjeđuje u vodi prema uputama proizvođača, a zatim se koristi za zalijevanje supstrata ili zemljišta. Kod nekih proizvoda moguća je i primjena preko lista, odnosno folijarna prihrana.

Kod biljaka u posudama tekuća prihrana može biti posebno praktična jer omogućava da se hranjiva dodaju u manjim količinama tokom perioda aktivnog rasta.

Ipak, koncentracija je ključna. Nikada nemoj zaključivati da će jači rast biti rezultat jačeg rastvora.

Prije primjene pročitaj deklaraciju i drži se preporučene količine.

Ako je supstrat potpuno suh, nije dobro odmah dodavati koncentriran rastvor gnojiva. Kod osjetljivih presadnica to može dodatno opteretiti korijen. Prvo treba osigurati odgovarajuću vlažnost supstrata, a zatim prihraniti prema uputama za konkretno gnojivo.

Folijarna prihrana: kada ima smisla?

Kod folijarne prihrane hranjiva se nanose na list. Ovaj način može biti koristan u određenim situacijama, naročito kada treba brzo korigovati određeni nedostatak ili kada je usvajanje hranjiva preko korijena otežano.

Ali folijarna prihrana nije univerzalno rješenje.

Ako je problem u korijenu, lošoj drenaži, suši, pH vrijednosti zemljišta ili ozbiljnom poremećaju uslova uzgoja, samo prskanje lista neće riješiti osnovni problem.

Također, nisu sva gnojiva namijenjena folijarnoj primjeni. Neka se koriste isključivo kroz zemljište ili sistem za navodnjavanje, dok se druga mogu nanositi na list. Zato deklaraciju treba pročitati prije svake primjene.

Kako prepoznati nedostatak hranjiva?

Žuti listovi često se odmah povezuju s nedostatkom azota, ali takva dijagnoza nije uvijek tačna.

Promjene boje listova, slab rast, deformacije i slabo cvjetanje mogu biti povezani s nedostatkom hranjiva, ali slični simptomi mogu nastati zbog problema s vodom, korijenom, pH vrijednošću zemljišta, štetočinama ili drugim stresom.

Zato nije dobra ideja vidjeti žuti list i odmah dodati bilo koje gnojivo.

Prvo pogledaj cijelu biljku:

• Jesu li novi listovi zdravi?
• Počinje li problem na starijim ili mlađim listovima?
• Da li biljka raste normalno?
• Je li zemljište previše mokro ili suho?
• Da li korijen ima dovoljno prostora?
• Ima li znakova štetočina?
• Je li biljka nedavno presađena?
• Je li zemljište dugo bilo izloženo obilnom zalijevanju?

Tek kada imaš dovoljno razloga da posumnjaš na nedostatak određenog hranjiva, ima smisla razmišljati o ciljanoj prihrani.

Najveća greška je pretjerivanje s gnojivom

Ako jedna doza pomaže biljci, lako je pomisliti da će dvostruka doza pomoći dvostruko.

Neće.

Prekomjerna količina gnojiva može oštetiti korijen, poremetiti ravnotežu hranjiva i potaknuti pretjeran vegetativni rast. Kod prevelike količine azota biljke mogu razviti mnogo mekane lisne mase, što ih može učiniti osjetljivijim na određene štetočine i bolesti. Višak hranjiva također može završiti u vodi i predstavljati ekološki problem.

Posebno budi oprezna s koncentriranim mineralnim gnojivima. Ako na pakovanju piše preporučena doza, nema razloga da je povećavaš.

Gnojivo nije lijek za svaku lošu biljku.

Ako biljka nema dovoljno svjetlosti, ima trulež korijena ili je nepravilno zalijevana, dodatna prihrana često neće riješiti problem.

Gnojenje biljaka u saksijama

Biljke koje uzgajaš u saksijama imaju potpuno drugačije uslove od onih posađenih direktno u zemlji.

Korijen je ograničen prostorom, a hranjiva se s vremenom troše. Često zalijevanje može dodatno ispirati rastvorljiva hranjiva iz supstrata.

Zato sobne biljke, balkonsko cvijeće i povrće uzgajano u posudama obično imaju veću potrebu za prihranom tokom aktivnog rasta.

Najjednostavnije je napraviti raspored prema vrsti biljke i uputama na konkretnom gnojivu. Nemoj automatski prihranjivati sve biljke istim intenzitetom.

Biljka koja brzo raste i obilno cvjeta nema iste potrebe kao spororastuća biljka koja se nalazi u većoj posudi.

Šta s biljkama tokom zime?

Većini biljaka nije potrebna intenzivna prihrana tokom zime.

Kada je manje svjetlosti i biljka uspori rast, nema smisla stalno dodavati hranjiva koja neće moći iskoristiti. RHS posebno preporučuje izbjegavanje nepotrebnog gnojenja u periodu kada biljke miruju ili rastu vrlo sporo.

Kod sobnih biljaka pravila mogu biti nešto drugačija ako se nalaze u toploj prostoriji i aktivno rastu, ali i tada treba prilagoditi količinu i učestalost stvarnim uslovima.

Jednostavno pravilo za pravilno gnojenje

Ako želiš izbjeći većinu problema, zapamti nekoliko osnovnih pravila:

• Ne gnoji naslijepo. Prvo procijeni zemljište i biljku.
• Čitaj deklaraciju. Različita gnojiva imaju različite koncentracije i načine primjene.
• Ne povećavaj dozu. Više gnojiva ne znači bolji rast.
• Prvo popravi zemljište. Organska materija i kvalitetna struktura dugoročno su važni za zdrav korijen.
• Prilagodi gnojivo biljci. Lisnato povrće, paradajz, cvijeće i biljke u saksijama nemaju iste potrebe.
• Prihranjuj tokom aktivnog rasta, kada biljka zaista koristi dodana hranjiva.
• Kod simptoma prvo traži uzrok. Žuti list nije automatski znak da treba dodati azot.
• Ne zanemaruj vodu i svjetlost. Hranjiva ne mogu nadoknaditi loše osnovne uslove uzgoja.

Dobra prihrana počinje dobrim zemljištem

Gnojenje biljaka ne treba posmatrati kao obavezni ritual koji se ponavlja svake sedmice bez obzira na stanje biljke.

Cilj nije da biljke stalno budu „na maksimalnoj dozi“ hranjiva, nego da imaju ono što im je potrebno u pravom trenutku. Za većinu vrtnih biljaka kvalitetno zemljište, dovoljna organska materija, pravilno zalijevanje i odgovarajući uslovi mogu napraviti veću razliku nego gomila različitih preparata.

Ako ipak treba dodatna prihrana, biraj je prema konkretnoj biljci i fazi njenog razvoja. Prati reakciju biljke, drži se preporučenih količina i nemoj pokušavati ubrzati prirodni ritam rasta pretjeranim gnojenjem.

Zdrava biljka ne treba najviše gnojiva – treba pravu količinu pravih hranjiva.